Zadaca Tehnickog Aparata

ZADAĆA TEHNIČKOG APARATA
a) Doznavanje i obavještavanje o svim promjenama kod SS-a. Moralo se u prvom redu znati koliko SS-ovske snage prelaze snage logoraša. Kod uobičajenih promjena trupa, moralo se ustanoviti otkuda dolaze, da li su to novoobučeni ljudi i dolaze li s fronta. Sve je ovo bilo potrebno da se ocijene neprijateljske snage.
Kontrola brojčane snage, a isto tako i naoružanje, bili su aktualni problemi, o kojima se uvijek vodilo računa. Svaka promjena bila je prenijeta na vojno rukovodstvo, a zatim na štabove, koji su bili odgovorni za pojedine sektore. 9. travnja 1945. godine podnijet je vojnom rukovodstvu zadnji izvještaj o ukupnoj jačini SS-ovaca — 2800 do 3000 Ijudi.
b) Radio stanica SS-komande nalazila se u baraci pokraj kuće komandanta logora. Preko jakog prijemnika i drugih tehničkih pomagala, političko i vojno rukovodstvo bilo je o svemu točno informirano. SS-komandantura je imala telefonsku centralu i telex (Ffernschreibstelle) s priključkom na alarmni uređaj. SS-komandantura je imala još jedan direktan telefonski priključak s kasarnom Liinzedorf u VVeimaru. Na podlozi ovih obavještenja u planu A (ofenzivnom planu) su bila sva mjesta određena tako da su ovi izvještaji odigrali veliku ulogu u razvoju ustanka.
c) Obavještajna sredstva Internacionalnog logorskog komiteta i vojno-političkog rukovodstva su bila slijedeća (ožujak 1945): — Radio prijemnik napravljen u logoru i spremljen u logorskoj ambulanti (u nadležnosti lik) — Kratko-valni aparat (u nadležnosti vojnog rukovodstva) također napravljen u logoru, a ugrađen u jednoj baraci u boksu za spavanje. — Dva radio-aparata, od kojih je jedan bio kod sovjetskih ratnih zarobljenika, a drugi kod njemačkog logorskog rukovodstva. — Jedna radio-sta- nica. - Dvanaest poljskih telefona s 3000 metara kabela s priborom. Naoružanje SS-a je krajem ožujka 1945. godine bilo ovakvo:
— 15 SMG (teških mitraljeza)
— 40 LMG (lakih mitraljeza)
— 250 pušaka u skladištu oružja
— 2900 naoružanih SS-ovaca
— 300 pušaka u oružarnici logorskog štaba
— 8 Panzerfausta na jednu stražarsku kulu
— 1 laki mitraljez na jednu stražarsku kulu
Naoružanje ilegalne logorske organizacije
— 91 karabin s 2500 metaka
— 1 laki mitraljez s oko 2000 metaka
— 16 njemačkih ručnih granata
— 20 pištolja
— 150 vlastito proizvedenih udarnih i oštrih oružja
— 80 ručno izrađenih ručnih granata
— 200 zapaljivih boca
Sve je bilo sakriveno na razna mjesta, kao na primjer u podrumu barake broj 50 (podrum za koks), u baraci 7 i u podrumu ambulante (skladište lijekova).
Iz ovog pregleda se vidi kolika je bila razlika u omjeru snaga između fašista i logoraša, ali se računalo s potpunim iznenađenjem, te napadom na skladište oružja (a naročito na oružarnicu logorskog štaba) da bismo tako došli do veće količine oružja, a poslije, kada bi bio uspjeh osiguran bilo bi svega i previše.
Unatoč velikoj kontroli, oružje i dijelovi oružja su postupno stizali u logor, tako da je do travnja 1945. godine sve bilo kompletirano. Kod prenošenja oružja su se istakli, pored njemačkih komunista, i Jugoslaveni. Sabotažom u njemačkim tvornicama oružja i organizacijom prenošenja rukovodila je »saboterska trojka«, a jedan od članova trojke je bio dr Đorđe Nikolić iz Beograda.
Poljski drugovi su vojnom rukovodstvu predali 16 ručnih , granata, mitraljez su u logor unijeli njemački drugovi, dok su 200 zapaljivih boca i 80 ručnih granata izradili ruski ratni zarobljenici.
Pomoćna sredstva su također bila spremna: otpirači, poluge za dizanje, lomljenje i eventualno tuču, torbice s kartama, benzin, nožice za rezanje žica, kliješta, sanduci za alat i pribor tehničkih grupa. Predviđeno je i 5 mjesta za previjanje ranjenika. Mjesta su bila opskrbljena lijekovima i instrumentima. Liječnici i pedesetak sanitetskih bolničara bili su kompletno opremljeni.
Prehrana je bila predviđena na osnovu iskustva iz logora. U posljednje vrijeme prije oslobođenja drugovi, sudionici u otporu, nastojali su i uspjeli osigurati dovoljne količine hrane, za slučaj trajnije blokade. Te zalihe su bile strogo kontrolirane i registrirane.
Pojačana je kontrola nad voznim parkom SS-ovaca, pa se zadnjih dana primjećivalo da odlazi većina teških kamiona, a i nešto lakih, te isto tako i stanovit broj motorkotača. Tako je gotovo većina transportnih sredstava tih kritičnih dana poslije 2. travnja 1945. godine bila otposlana, vjerojatno radi približavanja fronta i potrebe njemačke vojske za svakom rezervom. Čak su SS-ovci, pod kraj, vjerojatno po naređenju, morali slati iz logora i konjsku zapregu, tako da sada nije postojala ni mogućnost za popunjavanje postojećih kontingenata i zaliha za logor i oko njega. Došlo je vrijeme da su se i SS-ovci počeli lagano, ali sigurno, brojčano smanjivati, jer Nijemci nisu više imali dovoljno ni ljudstva za borbu, a posada logora Buchenvvald je i tako bila neznatna.
Vojno rukovodstvo je osnovalo od drugova iz logorske zaštite (Lagerschutz), jedinicu za vezu, koja se sastojala od 7 grupa po 3 do 4 druga, ukupno oko 26, a ta formacija je bila sastavljena od prekaljenih drugova komunista i španskih boraca, među kojima je bio i Nikola Čečura.
Vođa obavještajne jedinice i njegov pretpostavljeni, od vremena do vremena, sastajali su se s vođom grupe za slanje vijesti u eter i to one vijesti koje nisu narušavali tajnost poslanog. Vijesti koje smo primali putem naših radio-prijemnika prenašane su u grupe. Drugovi obavještajci morali su biti upoznati s djelovanjem u logoru i oko njega, sa čitanjem karata, te kretanjem po terenu uz pomoć kompasa, danju i noću.
U nedjelju, 8. travnja 1945. godine, prvi puta je za udarne grupe izvršena alarm-proba, a ponovljena je i
10. travnja i sve je teklo kao dobro uhodani stroj, jer su
svi, u vrlo kratkom vremenu, bili na određenim mjestima i funkcijama.

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License