Transporti Su Pristizali

TRANSPORTI SU PRISTIZALI

Prva prozivka logoraša izvršena je 19. srpnja 1937. i tada je u novo sagrađenom logoru bilo 149 zatvorenika. Po vrlo precizno vođenim podacima poslije rata se saznalo da je kroz logor Buchenwald prošlo 238 980 ljudi. Prvi zatočenici bili su njemačke nacionalnosti, a zatim i pripadnici svih drugih nacija koje je Hitler jednu za drugom podjarmljivao. Prvi internirci iz Jugoslavije, njih šesnaestoro, prebačeni su iz logora Begunje u Sloveniji 18. kolovoza 1941. U listopadu 1943. godine stigao je preko logora Flossenbiirg veliki transport s 500 naših logoraša.
Zatim je 1. siječnja 1944. prispjela grupa političkih zatvorenika iz Zagreba. Od 1942. do 1944. doveden je veliki broj ijudi iz naših krajeva, koji su prije toga bili i po drugim njemačkim logorima koji su podizani takoreći svakodnevno.
Odmah poslije 1937. kako je izgrađen Buchenvvald, Nijemci su nastavili s masovnom izgradnjom koncentracionih logora. Godinu dana poslije Buchenvvalda podignut je logor Flossenbiirg, a 1939. Ravensbriick i Maut- hausen na području Austrije. Do 1944. godine u Njemačkoj i zemljama koje je Hitler okupirao fašisti su izgradili 28 centralnih logora i 2000 filijala.
Kako su Talijani i Nijemci okupirali naša područja, počelo je s masovnim zatvaranjem. Mladi skojevci, komunisti, pripadnici svih naprednih snaga, postali su meta fašista i domaćih izdajica. U prvo vrijeme, Talijani su masovni hapsili komuniste s područja Istre, zatvarali ih po lokalnim zatvorima, pa zatim transportirali u Trst. Mnogi su već tamo ostavljali živote, a drugi, koji su uspjeli preživjeti mučenja po talijanskim zatvorima transportirani su najčešće za logor Dachau. Iz tog logora put je vodio do Buchenwalda.
Vrlo su slične priče naših Ijudi o tome kako su dospjeli u logor. Pretežno su bili aktivni u ilegalnom radu u svom mjestu, za to bi saznao Gestapo ili domaće izdajice, uhapsili bi ih i odveli na preslušavanja i zatim osudili. Uzmimo primjer Emila Lihtenberga koji je surađivao sa pokretom u Zagrebu. Sreo je jednu 16-godišnju djevojku koja mu je rekla: »Svi su otišli. Kako da ja ostanem sama, htjela bi u partizane«. Znajući da je povjerljiva osoba koja se zeli zdušno boriti za slobodu predao je njenu molbu dalje i trebala je biti prebačena u Moslavački odred. Inače je radio kao poslovođa u poduzeću »Zagorec«, koje je proizvodilo vojne kotlove za kuhinje. Jednoga dana ustaše su ga došle uhapsiti. Djevojka je naletjela na ustašku zasjedu.
Ivan Borovčak, koji je bio referent za kotar Krapinu uhapšen je krajem 1943. od Gestapa, jer su otkrili cijelu partizansku jedinicu.
Dušan Kokotović-Crnogorac, zarobljen je 1941. od Talijana. Osuđen je na 15 godina zatvora, a nakon kapitulacije Italije otpremljen je u Buchenwald.
I tako u nedogled. Neki od uhapšenih drugova bili su po brzom postupku osuđeni i likvidirani, drugi osuđeni da kaznu provedu u Jđsenovcu, zloglasnom ustaškom logoru, a što su ratne godine više odmicale i što je Njemačkoj trebalo više ljudi za rad u njihovim tvornicama povećavali su se transporti za logore u Njemačkoj.
Računa se da je u logoru izgubilo živote 56 545 ljudi. U toku ratnih godina SS-ovci su ubili 33 462 logoraša, 8483 sovjetska ratna zarobljenika. Obješeno je 1100 logoraša, dok je 13 500 njih izgubilo živote prilikom raznih evakuacija.
Prema relativno točnoj evidenciji kroz Buchenvvald je prošlo 3872 Jugoslavena, dok je 607 doživjelo slobodu.

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License

Subscription expired — please renew

Pro account upgrade has expired for this site and the site is now locked. If you are the master administrator for this site, please renew your subscription or delete your outstanding sites or stored files, so that your account fits in the free plan.