Streljanje Zarobljenih Partizana

Streljanje zarobljenih partizana

Letnje potere i teror združenih neprijateljskih snaga punio je logor i pored povremenog masovnog interniranja i streljanja. Zarobljeni partizani podvrgavani su strahovitim mučenjima u Specijalnoj policiji i ne

627. AS (VII), fas. C. UŠ/1950, dok. Vojnog suda XIII korpusa NOVJ; NmN, izj. Jašara Ašimovića i drugih, nkl.

mačkom logoru. Sa manjim izuzecima svi su u periodu od jula do novembra 1942. godine uglavnom streljani na Bubnju, a samo je manji broj sa ostalim logorašima interniran.

Posle dva transporta u aprilu i maju, u Norvešku je 10. avgusga 1942. godine upućen i treći sa oko 250 logoraša, koji su preko Sajmišta, Austrije i Nemačke u Norvešku stigli tek aprila 1943. godine. Bila je to još jedna prilika da dođe do izražaja drugarstvo i ideološka povezanost onih koji odlaze i onih koji ostaju u logoru. I pored neizvesnosti i jednih i drugih npa će im doneti sutrašnji dan, ipak su ti napredni mladi ljudi, kojim je, uglavno.m, bio ispunjen logor, živeli u nadi da će sloboda brzo doći. Iako je to bio tajni transport, jer porodice logoraša o njegovom odlasku nisu obaveštavane, ipak se u logoru neposredno pred polazak znalo ko ide, pa su počele pripreme. Mladi, a posebno skojevci, nisu očajavali, začule su se tiho po sobama pesme i šale. Zatvorenice iz ženske sobe su se i ovom prilikom potrudile da, u granicama mogućnosti, drugovima operu, zakrpe i srede veš, da ih iznenade toplim šalom, rukavicama, da im za put daju svoje sledovanje hleba.

Od jula do novembra je na prinudni rad u Nemačku internirano još nekoliko manjih transnorta, obično po 30-50 lošraša. Jedan veći je otišao 23. septembra. Neki transporti logoraša upućivani su u Trepču i Bor. Veliki pritisak na ljude za odlazak u radne logore u našoj zemlji vršen je i u kvislinškim zatvorima. Zaplašeni ljudi prihvatali su da iz samog zatvora ili posle puštanja iz zatvora idu na rad u Bor. Zabeleženo je da je 4. avgusta upućen jedan transport iz Niša u Bor u kome je bilo oko 300 ljudi sa područja niškog okruga.

Nemačka saopštenja o streljanjima sa imenima su veoma retka i u ovom periodu, ali ih je dosta sa podacima o broju streljanih i o odmazdama, no često bez identifikacije mesta streljanja, te nije jasno da li se radi o odmazdi nad zatvorenicima iz logora i drugih zatvora u Nišu, ili o streljanjima na terenu, odmah posle zarobljavanja partizana ili hapšenja saradnika NOPa. Navešćemo datume streljanja na Bubnju po podacima logoraša i porodica streljanih, ukoliko ih potvrđuje više porodica, jer se oni, sa manjim vremenskim odstupanjem, podudaraju u mnogim slučajevima sa datumima nekih streljanja navedenim u nemačkim dokumentima, o kojima će biti kasnije reči. To su ovi datumi: 17. jul, 12. avgust, 8. septembar. 16. (19) septembar, 15. oktobar i 17. novembar.

Posle masovnih februarskih streljanja Jevreja na Bubnju i odvođenja jevrejskih žena i dece na Sajmište, Nemci su do jula 1942. godine doveli u logor nekoliko grupa Jevreja iz gradova istočne, južne pa i zapadne Srbije, iz Leskovca, Zaječara, Kruševca, Jagodine i drugih mesta, tako da se u logoru skupilo nekoliko desetina Jevreja. Njih su streljali i pojedinačno, a masovnb" neutvrđenog dana jula 1942. godine, kada je streljana „jedna veća grupa Srba i Jevreja", oko 100.628

Vojni sud Feldkomandanture 809 je, aktom od 27. jula 1942. godine, izdao saoištenje da su streljani Borivoje Dimitrijević Piksla, student iz Leskovca i Đorđe Dedaucić, iz Mihajlovca, sreza brzopalanačkog, kod koga je nađena municija.629 Piksla je uoči rata bio idejni i duhovni vođa Akademskog pozorišta u Leskovcu, koje je okupljalo napredne studente i intelektualce i svojim repertoarom vršilo kulturni i idejnopolitički uticaj na svoju sredinu. Režirao je komade, rukovodio recitatorskom sekcijom, tesno sarađivao sa radničkim kulturnoumetničkim društvom „Abrašević". Bio je temperamentan i retko talentovan student, aktivan je bio i u Leskovačkom (Kukavičkom) NOP odredu. Zbog takve njegove uloge, kao istaknutom revolucionaru režirano mu je suđenje u nemačkom Vojnom sudu, a saopštenje o streljanju umnoženo je u 2000 primeraka. Zarobljen je aprila u Svinjarici kao bolestan. Strahovito je mučen, ali se junački držao i prkosio neprijatelju.

O streljanju 8. septembra 1942. ima više arhivskih i memoarskih podataka. „Na dan 3. IX 1942. godine, oko 15 časova - kaže nemački arhivski dokument - prilikom potere za komunistom ,Kostom', bio je teško ranjen pripadnik policijskog odreda ,Oranijenburg', narednikvodnik Klopštajn od strane bežećeg komunista, tako da je 4. IX od zadobijenih povreda umro. Komandujući general i zapovednik Srbije naredio je da se odmah preduzmu mere odmazde, i da iste sprovede nemačka policija bezbednosti"630 Reč je o Dragom Stamenkoviću, koji je u obračunu sa goniocima ubio tog Nemca, zbog čeka ga je Feldkomandantura 809 ucenila sa 200.000 dinara. U izveštaju komandanta Jugoistoka od 5. septembra 1942. godine data je saglasnost da se strelja 50 komunista zbog ubistva tog policijskog podoficira, a u saopštenju Feldkomandanture od 11. septembra o tom streljanju 8. septembra objavljeno je da je streljano 50 lica.831
U dokumentu Komisije za utvrđivanje ratnih zločina se kaže da je šef Gestapoa Vineke, odmah po prijemu naredbe od zapovednika Srbije, odredio 100 logoraša iz Logora na Crvenom krstu za streljanje i o tome obavestio kablogramom šefa SS trupa Majsnera u Beogradu.632 Logoraši Miloje N. iz Radevca i Aleksa Živković iz Čokonjara evidentirali su takođe u svome kalendaru da je 8. septembra streljano iz logora 100 ljudi, od kojih je, po zapisniku o saslušanju nemačkog tumača Bajčetićke, 50 dovedeno iz Kaznenog zavoda. Ratomir Blagojević, bravarski radnik iz Kame

631. IaN, Mf. VII, Minhen 911126 (prepis).

nice, kojp je uspeo da pobegne iz kamiona dok su logoraše vozili ka Bubnju radi streljanja, takođe svedoči da je tog dana streljano 100 zatvorenika.

Za to streljanje uzeti su logoraši iz sobe broj 13, gde ih je bilo oko 100. Toga dana ih nisu pustili u jutarnju „šetnju". U dvorište su rano ujutru došla četiri kamiona sa ciradama i dva manja automobila. Ubrzo zatim dva Nemca sa tumačom izvela su iz trinaestice 25 logoraša i ukrcali ih u kamion KOJI je pošao ka Bubnju, u pratnji dvoje manjih kola sa mitraljezima i do zuba naoružanih egzekutora. Nakon oko pola časa prozvano je i odvedeno još 25, a kasnije još po 25 logoraša. Pre ukrcavanja u kamione vezivali su im ruke. Ratomir Blagojević je bio u kamionu sa poslednjom grupom. U kamionu sa njim od njemu poznatih drugova su bili Vukadin Aranđelović iz Kamenics, Vlasta Božinović iz Šljivovika, Svetolik Stojanović Braca iz D. Toponice i Petar Karanikolić, frizerski radnik iz Niša. član SKOJa. Na krivnni puta na Bubnju Blagojević je uspeo da izvuče vezane ruke, proseče ciradu i snažnim zamahom tela skoči iz kamiona i da se u prašini. koju je dizao kamion, izgubi ispred očiju Nemaca koji su uzaludno pripucali. Sa njim su iskočila na isti način još dva logoraša čija imena nisu utvrđena i koji su ubijeni.633

U ovoj masovnoj odmazdi i sledeći.m do kraJa novembra i nešto kasnije, streljani su, uglavnom, skoro svi logoraši partizani Svrljiškog, Ozrenskog i Toplnčkog NOP odreda, najvećim delom zarobljeni u Aćimovićevoj ofanzivi. Sem datuma i broja streljanih za neka streljanja, u arhivskoj građi nema saopštenja sa imenima grupno streljanim, sem za streljanje kod Donje Vrežine, te ćemo registrovatn samo imena onih boraca za koje se pozitnvno zna da su streljani na Bubnju prema jednom nzveštaju Specijalne policije.

VasiliJe Anđelković Albanac, iz Gulijana, član KPJ, komandant SvrljiškoNišavskog NOP odreda, zarobljen je izdaJom noću 2/3. avgusta. Vezanog su ga radi zastrašivanja pokazivali građanima na vašarištu u Svrljigu, a izdajnicima isplatili obećanu novčanu ucenu Poternica za Dragiem Stamenkovićem i Albanca. Prezrivo je odbio ponudu naredba za streljanje 50 nomunista komandanta Oblasne komande SDS

da prizna svoje vez na terenu i sgupi u SDS. U zatvoru Specijalne policije stavljen je na najveće muke. U susretu je mimiko.m hrabrio saradnike da se ne plaše i da ih on neće odati. Njegovo dosgojanstveno držanje palo je u oči mnogim zatvorenicima, sa saslušanja i suočenja vraćao se sa izobličenim licem, dok mu je iz leđa tekla krv. Olgu Đorđević Radojicu iz svrljiškog Lalinca, četnu bolničarku, borca istog odreda zarobili su ranjenu i ubili u logorskom krugu naočigled logoraša. Najdan Ranđelović Palir, siromašni zemljoradnik, pečalbar iz Rautova, puškomitraljezac, koji se borio u Babičkom NOP

633. NmN, izj. Ratomira Blagojevića, nkl.

odredu, na suočenjima se dobro držao. Ristosije I. Ristić, član KPJ i desetar iz Lozana, zarobljen je u Guševcu, izdaJom doušnika, a Budimir StoJanović u svome selu, belopalanačkoj Toponici, pošto se vratio iz odreda. Radoslav M. Golubović, đak Trgovačke akademije i član SKOJa iz Svrljiga otkriven je prilikom pretresa terena u jednom skloništu u Okruglici, vezan, doteran u Niš i posle mesec dana streljan.

Tihomir Nikolić Vuk, učenik iz Bukurovca, član Partijskog poverensgva KPJ za belopalanački srez, izašao je iz obruča neprijatelja i sklonio__ se u žbunu kod Klenja, ali je tu uhvaćen nečijom izdaJom. Pre streljanja na Bubnju mnogo je mučen, ali se junački držao. Tri brata, Tihomira, Petra , i Bntomira A. Jovanovića, pečalbara, boraca odreda iz Dola kod Babušnice, zarobili su jula ove godine četnici i predali nedićevcima. Vitomira su sprovodnici ubili kad je pokušao da beži prilikom polaska kamiona u Niš. Tada su njegova braća sa suzama zapevala: „Zar ti nije, brate, žao što se rastajemo". Petar i Tihomir su streljani u jednoj odmazdi 1942. godine. Dragomir S. Cvetković Šile, napredni trgovački radnik i član SKOJa iz Bele Palanke, otkriven je avgusta u Draževu kod zeta, gde se lečio od rana. Streljan je nekoliko dana po dovođenju u Niš, a onda je iz zatvora puštena njegova majka.

Svetislava Radenkovića Sibirskog, učenika poljoprivredne škole, naprednog omladinca iz Bukurovca kod Bele Palanke, ranjenog su predali Nemcima saradnici okupatora iz Gulijana, a bugarska kaznena ekspedicija mu je spalila kuću, kao i streljanom Tihomiru N. Krstiću, đaku iz istog sela. Ljubomira Petkovića Kruma iz Moklišta našli su u njegovom selu, gde se lečio od ujeda zmije, dok su Đorđa S. Milića Đuru, učenika iz Vlahova, uhvatili kasnije u Gabrovcu izdajom predsednika opštine, koji ga je nahranio i predao Specijalnoj policiji. Streljan je na Bubnju 1943. godine. Rajko Rosić Protić Krman, užarskn radnik, član KPJ, zarobljen je 10. avgusta. Kada su ga policajci u zatvoru u Nišu terali da peva, odgovorio im je: „Ne pevam vama, već sebe uveseljavam". Ilija Živulović Dimitrije iz Beloinja zarobljen je u svome selu kada je došao po hranu, a puškomitraljezac Budimir D. Spasić krajem jula u istom selu.

Sgreljani su još i ovi borci SvrljiškogNpšavskog NOP odreda: Momir D. Stanojević Beli, siromašni seljak iz Drainca, Branko K. Nikolić Miladin iz Moklišta, Dragutin M. Blagojević, član KPJ, kovač iz Plužine, Sreten R. Stojanović Marko, član KPJ iz Lozana, koji je u logoru govorio da će komunisti pobediti; Budimir Ljubisavljsvić iz najsiromašnije nadničarsks porodice u Drajincu; Svetislav Nikolić Milentije, siromaš ni seljak, član KPJ iz Okolišta, koji je u borbi kod Tijovca sam zarobio pet neprijateljskih vojnika; Miodrag Joksović Sarajlija, radnik Železničke radionice, politdelegat desetine, zarobljen izdajom Lalinčana, uz poklike Partijn streljan je kod D. Vrežine; Momčilo J. Milošević, član KPJ iz Plužine, predratni opozicionar i saradnik dr Hadžića; Janja S. Mitić Ljupče, zemljoradnik iz Moklišta, član SKOJa; Jevrem M. Milošević, zemljoradnik iz Plužine, član KPJ. Zarobljsnog u ovoj ofanzivi bugarina Aleksandra Stojanova Neofita Lomskog, partijskog sekretara čete, nedićevci su predali Bugarima, koji su ga streljali 22. oktobra u krugu kasarne 16. puka. U ovom periodu je streljano i nekoliko pripadnika mesnih partizanskih desetina i saradnika NOPa, koji su uhapšeni za vreme Aćimovićeve ofanzive i dovedeni u logor.634

U raznim odmazdama od avgusta do kraja 1942. godine streljani su ovi zarobljeni borcn Ozrenskog NOP odreda, najvećim delom, takođe, zarobl.eni u Aćimovićevoj ofanzivi: Krajcer Maksimilijan Zvonko, izbeglica iz Slovenije, bio je u skojevskom rukovodstvu odreda, zarobljen u Paligracu 6. avgusta; Branko Lakčević Milija, učenik, vatreni propagator naprednih ideja iz Rara, puškomitraljezac, zarobljen u Dobrujevcu 10. avgusta, Borisav Bezuha. radnik Železničke radionice u Nišu, sekretar skojevskog aktiva u odredu, zarobljen iznad Leskovika sa još dva borca; Svetolik Stojanović Braca sindikalno organizovani tekstilni radnik iz Donje Toponice kod Niša, kandidat za člana KPJ, zarobljen kod cerjanske crkve,Ljubomir Panić Kamenko, siromašni seljak iz Kamenice koga je neko prokazao bugarskim okupatorskim vojnicima dok se za vreme ofanzive skrivao u Nišu, Živojin K. Ristić, radnik iz Niša, član SKOJa; Đura M. Miljković, siromašni zemljoradniknadničar iz Cerja; Veljko A. Kolašinac, ranjeni učesnik proboja logora, Aleksandar ArsićSalić, seoski kovač, Rom iz Kamenice; Vukadin T. Aranđelović Šolin, zemljoradnik, ovčar, u čijoj pojati su se okupljali partizani; Petar Žikić Maks, učenik gnmnazije iz Kamenice niške, uhvaćen nečijom izdajom prilikom blokade Niša 6. decembra, gde se za vreme ofanzive i kasnije krio, odveden je iz logora u Balčak i tamo streljan 18. januara 1943. godine, dok je Ratko Đ. Kocić, siromašni zanatski radnik iz istog sela streljan kod D. Vrežine; Velimir Marković Packo, radnik Železničke radionice, član KPJ, koji js za vre.me ofanzive napustio odred i legalizovao se u Aleksinačkom rudniku, tamo je uhapšen i streljan 1943. godine na Bubnju; Petar N. Nikolić, frizsrski radnik iz Niša, član SKOJa, vratio se iz odreda, pa je u Nišu uhalšen i sgrel.an; Radomir Nestorović Vedri, siromašni zemljoradnik iz Mozgova, čije. su seda.mnaestogodišnjeg sina Nemci internirali u Nemačku, gde je i stradao, zarobljen je juna i streljan u nekoj odmazdi do kraja 1942. godins. Sa njima je streljano još nekoliko seljaka, koji su otkrnveni kao saradnici ovog partizanskog odreda, među kojima i Radoslav Veljković Lale, tekstilni radnik iz Malče, član KPJ.

Jastrebački NOP odred je u Aćimovićevoj ofanzivi imao manje gubitaka. U logor su doterani i streljani na Bubnju borci zarobljeni prilikom otkrivanja zemunice u dubodolinama Krajkovačke reke, Živko D. Nikolić Vitez, zsmljoradnik, seoski sluga iz Podine i Dragoljub M. Đorđević Ilija, zemljoradnik iz Držanovca. Kod Vrežine je streljan i borac ovog odreda Nikola Đorđević Done, molerski radnik, član prve partijske ćelije u Prokuplju. Na Bubnju su tada streljani i zarobljeni borci Babičkog NOP odreda Milivoje Stojanović Mateja i Timotije Stevanović Radun, iz Bonjinca.

Na traženje Odeljenja Specijalne policije Uprave grada Beograda, Uprava poliiije u Nišu je poslala izveštaj o zarobljenim partizanima i nekim najangažovanijim aktivistima NOPa u drugoj polovini 1942. godine, koji su prošli kroz zatvore Specijalne policije, odakle su neki direktno odvedeni na Bubanj i streljani po presudi domaćih izdajnika, a neki predati Nsmcima radi streljanja zbog odmazde. U tom izveštaju nalazi se 71 ime i to po kvalifikaciji policije: 20 boraca Ozrenskog NOP odreda, 30 boraca i pripadnika mesnih partizanskih desetina SvrljiškogNišazskog NOP odreda, tri Babičkog i jedan Jastrebačkog partizanskog odreda, kao i 13 drugih aktivista NOPa Od tih zatvorenika Logora na Crvenom krstu i Kaznenog zavoda 31 je streljan 1942. godine na Bubnju po prssudi domaćih izdajnika („srpskog preko suda"), 28 je streljano za odmazdu po nalogu nemačkih vlasti, tri deportovano u logor u Smederevskoj Palanci, jedan je sproveden u Beograd, jedan pušten, a sedam se nalazilo još u zatvoru.635

Upravna grupa Fsldkomandanture 809 objavila je 14. novembra 1942. godine da js presudom Vojnog suda od 11. oktobra iste godine osuđen na smrt i streljan poljoprivredni radnik Momir Veljković iz Kuline, rođen 1922. godine u Mokri, zato što je učestvovao u jednoj sabotaži na železničkoj pruzi Niš-Međurovo 21. jula 1942. godine. Saopštenje je za Feldkomandanturu po.pisao dr Ditrih, viši upravni savetnik.636

Zbog ubistva podnarednika SDS Milana M. Stojina, 12. oktobra je izvedeno iz lsgora 10 logoraša i streljano kod Donje Vrežins. „Novo vreme" je 15. oktobra 1942. godine objavilo saopštenje o tom streljanju, u kojem se navode i.mena streljanih.637 Nekoliko dana kasnije 17. oktobra, izvršeno je još jedno streljanje na Bubnju, o kome nema posebnog obaveštenja. Međutim, policijski stražari, čuvari strelišta na Bubnju, Milan Stojanović i Sreten Dostanić, izvestili su pismeno starešinu II policijske stanice u Nišu o tom streljanju u Nišu sledećim rečima: „Danas 17. oktobra 1942. godine, oko 9 časova, nemačka kaznena ekspedicija izvršila je kaznu smrću streljanjem nad osuđenicima u Nišu. Istih ima muških i žensknh od 20 do 25 ljudi, te je iste potrebno sahraniti".638
Sa ovom grupom streljan je Đorđe Ljubinović, jedan od najbližih saradnika članova partijskih foruma, koje je kao kurir povezivao, a u svom stanu je čuvao tehniku OK KPJ. Izveden je na streljanje iz zatvora Specijalne policije, gde je u drugoj ćeliji bila njegova supruga Zlata. Probudila je galama u dvorištu, popela se na krevet i kroz prozor videla čitavu kolonu zatvorenika ispred ćelije, vszanih lancima. Jasno joj je bilo da će ih streljati. Đorđe je bio bos, bez kaputa. Tu noć proveo je u skupnoj sobi sa ostalima. Tog dana je Zlatin otac došao u posetu i bio očevidac izvođenja zeta na streljanje. Zlata je posle toga prebačena u Kazneni zavod, a zatim u Logor na Crvenom krstu.639

Istog dana streljane su i dve dobre drugarice, organizatori naprednog ženskog pokreta u Nišu u predvečerju revolucije, Zdravka Vučković i Branislava Branka Jovanović. Hapšene su u toku rata više puta, ali to ih nije odvratilo od rada za NOP. Kada su u dvorištu zabrujali ka.mioni Zdravka je mirno rekla da je došao dan njenog streljanja. Pošle su iz sobe uzdignute glave i dobacile drugaricama: „Budite i vi hrabre".640 Specijalna policija nije od njih saznala ništa o ljudima sa kojima su u Nišu sarađivale. Streljana je Ljubica Pavlović, učiteljica, član KPJ iz Mačvanske Mitrovice. Na Bubnju je 17. oktobra završila svoj revolucionarni život i Dobrila Stambolić, politkomesar čete Babičkog NOP odreda. Provela je teške dane u logorskoj samici, izlagana najsvirepijim gestapovskim metodama mučenja. Svojim primerom nepokolebljivog držanja pred neprijateljem zadivila je sve drugarice sa kojima je dolazila u dodir.

Streljanja su nastavljena, a logor se praznio. U dnevnom izveštaju Komande Jugoistoka od 23-25. oktobra 1942. godine se kaže: „Streljano je u cilju odmazde 70 ustanika u srezu beogradskom i 87 u srezu niškom".641

O veličini nacionalnog i moralnog pada kvislinga govori dokument od oktoara 1942. godine, kojim komandant okružne straže u Leskovcu traži od Spečijalne policijs u Nišu na pozajmicu 20 srpskih glava.

Kakav je bio obim streljanja krajem oktobra najbolje se vidi iz izveštaja Uprave policije u Nišu o streljanjima od 21. do 28. oktobra, koji je šef držapne bezbednosti pri Komandi SDS u Nišu dostavio 28. oktobra 1942. 1odpne komandantu javne bezbednosti u Beogradu, u kome se kaže:

„Konkretno u Nišu za poslednjih 7 dana imali smo u tri maha odmazdustreljanje. Prvi put su Nemci streljali 25 lica zbog toga što je ranjen jedan priiadnik Šucpolicije na teritoriji leskovačkog okruga. Drugi put je srpska državna straža okruga niškog streljala 10 lica zato što su partizani zaklali jednog podnarednika. Treći put su Nemci tražili 75 Srba da ih streljaju Bugari kao odmazdu za tri ranjena bugarska vojnika kod Mramora sreza dobričkog, okruga leskovačkog.

To je samo za poslednjih 7 dana. To je samo na teritoriji okruga niškog. Prema saznanju slična je situacija i u susednim okruzima, zaječarskom i leskovačkom, kao i u drugim".642

U istom izveštaju se otvara i pitanje da li se streljanjima logoraša u Nišu postiglo smirivanje naroda u okrugu i oblasti i zaključuje da se odmazdama, ne samo za ubijene Nemce nego i za kvislinge, partizanske akcije nisu ni najmanje smanjile. Zbog toga se predlaže „da naše vlasti odustanu od primena… dovoljno je što okupator i.ma pravo odmazde. U slučaju da je opet neophodno potrebno izvršiti odmazdu kao naprimer kada se zna da izvesno selo pomaže partizane i njihovu akciju, onda treba uzeti za odmazdu lica jedino iz tog sela, naravno one za koje postoji najveća sumnja, i streljati ih u samom selu na licu mesta. Samo ovakva odmazda deluje povoljno na seljake i građane da se odluče na borbu protiv partizana. Svaka druga odmazda, a naročito streljanja lica koja nemju nikakvu vezu sa mesto.m gde je zločin izvršen, kao i streljanja van toga mesta nema nikakvo dejstvo". Dalje se u izveštaju traže konkretne vojne akcije „za unišgenje bandita".

Nezavisno od ovakvih „razmišljanja" okupatorska vlast je nastavila odmazde i u novembru, jer, kako kaže pomenuti kvislinški izveštaj, „po međunarodnom ratnom pravu okupatoru pripada pravo na odmazde za zločine koje čine oružane bande". Tako u dnevnom izveštaju Komande Jugoistoka od 6. novembra 1942. godnne, pored ostalog se kaže: „Produžuje se akcija čišćenja 50 km južno od Niša, 23 ustanika, koji su uhvaćeni, streljani su".643 Dnevni pzveštaj iste komande od 6. novembra je registrovao: „40 km južno od Niša iartizani su vatrom napali jednu patrolu. U cilju odmazde streljano je 55 komunista".644 Od istog dana potiče još jedan izveštaj, u kome se kaže da je u akciji čišćenja 40 kilometara južno od Niša streljano 35 komunista.645 Iz tih dokumenata se ne vidi da li su streljana lica izvedena iz logora u Nišu ili odmah po hvatanju streljana na licu mesta, što su više iraktikovali Bugari nego Nemci. Međutim, u zapisniku o saslušanju posle rata kuvarice menze Gestapoa stoji da je 5. i 6. novembra 1942. godine bilo streljanje na Bubnju, te da se jedan nemački vojnik, koji se hranio u toj menzi, psihički poremetio, zbog čega je dobio odsustvo radi smirenja.646

Ranije tražena odmazda za jednog ubijenog i tri ranjena bugarska vojnika izvršena je noću između 23. i 24. novembra 1942. godine kod Mramorskog mosta. U ovoj odmazdi izgubilo je živote devet pripadnika mesne iartizanske desetine i odbornika NOO iz Bresta i četiri iz Supovca. Po sporazumu sa Nemcima žrtve nisu uzete iz logora, nego iz bugarskog zatvora u Nišu. Zbog saradnje sa Jastrebačkim NOP odredom dovedeno je u logor i streljano tih dana još nekoliko seljaka.647

Iz knjige

Miroslav M. Milovanović, Logor na Crvenom krstu, NEMAČKI KONCENTRACIONI LOGOR NA CRVENOM KRSTU U NIŠU I STRELЈANJA NA BUBNЈU, Institut za savremenu istoriju – Beograd, Opštinski odbor SUBNOR – Niš,IRO „Narodna knjiga“ – Beograd.

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License