Secanje Na Jutro Koje Je Donelo Slobodu

Sećanje na jutro koje je donelo slobodu

Obeležena 66-godišnjica proboja logora na Crvenom krstu u Nišu, kada je 105 golorukih logoraša pobeglo na slobodu

Preživeli, njihovi potomci i građani na jučerašnjem polaganju venaca

Niš - Ono malo živih logoraša odavno je prešlo osamdeset leta. I pored tereta godina koji je pritisnuo, po tradiciji, okupili su se na mestu odakle su 12. februara 1942. najhrabriji krenuli u slobodu. Bivši logoraši i njihovi potomci, kao i rodbina preminulih zatočenika, za nezaborav i juče su bili u logoru na Crvenom krstu u Nišu, iz kojeg je 105 hrabrih golorukih logoraša probilo lagerske žice i, u okršaju sa naoružanom stražom, izvršilo jedinstven i najhrabriji proboj na slobodu, prvi takav u porobljenoj Evropi.

U napad na nemačku stražu, na logorsku bodljikavu žicu, i preko zidina Crvenog krsta, krenulo je pred zoru 12. februara 1942. godine 147 zatočenika, ispričao je na komemorativnoj svečanosti preživeli logoraš Vladimir Jovanović:

- Naših 105 drugarica i drugova uspelo je da se probije iz logora i stigne na slobodu. Nažalost, 42 logoraša ubijena su prilikom bekstva. Oni koji su po ciči zimi, ledu i snegu, a mnogi od njih bili su i ranjeni, ostvarili san da se domognu slobode, preko Huma, Brenice, Cerja i Kameničkog visa, i pored jake i velike nemačke potere, stigli su do partizanskih odreda. O tom podvigu čulo se ubrzo potom u celoj Evropi.
Logor u Nišu bio je najzloglasniji na balkanskim i istočnoevropskim prostorima i u njemu se prema nama postupalo najbrutalnije, naglasio je Jovanović:

- Mučenja, batinanja i izgladnjivanja, često i do smrti, bila su svakodnevna pojava. I pored toga, nacistički komandanti i njihovi poslušnici nisu mogli da unište slobodarski duh mučenika i zatočenika.

Vladimir Jovanović je preživeo i logor na Crvenom krstu u Nišu, a potom i Mauthauzen, u koji je prebačen krajem 1943. godine. Juče se Vladimir ponovo sreo sa Milomirom Krstićem, Nadom Stanisavljević i Brankom Milenovićem, koji su takođe preživeli pakao zloglasnog niškog Crvenog krsta.

Kroz koncentracioni logor na niškom Crvenom krstu tokom Drugog svetskog rata prošlo je pedesetak hiljada zarobljenih Srba, Roma, Jevreja… Tačan broj streljanih nikada nije utvrđen. Pretpostavlja se da je u smrt poslato 10.000, možda čak i 12.000 logoraša. Streljani su na brdu Bubanj iznad Niša, ili na drugim mestima. Veliki broj zatočenika iz niškog logora deportovan je u Austriju i Nemačku, a mnogi se nikada otuda nisu vratili. Jedan deo logoraša iz Niša prebačen je odmah posle 12. februara 1942. na beogradsko Sajmište, neki su tamo i streljani.

Na godine strahote tokom Drugog svetskog rata, u ime grada, podsetio je gradonačelnik Niša Smiljko Kostić. Iz Muzeja logora upućena je, kao i svih godina do sada, poruka mira celom svetu. Da se stratišta nikada ne zaborave, ali i ne ponove.

Toma Todorović

[objavljeno: 13/02/2008]

Реакције:

Dragoljub , 29/04/2008, 02:15

Bio sam u "Logoru na Crvenom KRstu", muzeju u augustu 2007. Muzej je bio krajnje zapusten. Docekao nas je cuvar u donjem vesu, i jedva nam je dao ulaznice. Zabranio nam je da snimamo (inace, bio sam deo inostrane delegacije koja je dosla u posetu Nisu). U travi ispred same zgrade logora, docekalo nas je osinje ili pcelinje sace, na srecu bez pcela. U zgradi, na ulazu, gori ckiljava sijalica. Sve je prasnjavo, zapusteno. Eksonati i panoi su ili bez napisa, ili samo sa cirilicnim napisima (dakle, potpuno necitljivi strancima). Na panoima je izmadju ostalog jugoslovenska zastava (sa petokrakom), a izlozba govori i o Cetnicima i domacim izdajnicima (sto je suprotno zakonu o rehabilitaciji!). U drugom krilu zgrade nalazi se izlozba slika dece Nisa iz 1991. Uopste uzev, izgleda kao da u muzeju nista nije radjeno ni obnavljano od pocetka devedesetih. Jedina knjizica koju je bilo moguce kupiti uradjena je u jeftinoj trobojnoj stampi (i to samo korice), i ista se mogla kupiti i krajem sedamdesetih (kada je moja malenkost isla u isti muzej sa skolom). Ovakav kakav je, muzej Logor na Crvenom Krstu je velika bruka za Nis. Pravedno je da se zatvori i da se renovira, okreci, obnovi, da se izlozbena postavka udesi u skladu sa savremenom muzeologijom. Toliko valjda dugujemo onim rodoljubima koji su u Logoru umirali…

Александар , 01/05/2008, 18:20
Да, то је тачно, јер и ја сам посетио логор пре извесног времена и разочарао се начисто. Не само "партизанштином", већ и фалсификатима који су залепљени у појединим собама. Имате рецимо на спрту, у седмици плакат о стрељању "комуниста" у Нишу из јуна 1943. године. Одсечене су "присталице ДМ" и залепљени само комунисти. Оригинал се чува у градском архиву. Исто то важи и са плакатом о стрељању 30 комуниста и ДМ из децембра 1942. То су пак преписали на неки папир без оно "ДМ" и залепили на зид. То је срамота и ја сам скренуо пажњу кустосу, али џаба. Иначе, кроз "Лагер Ниш" је прошло највише припадника и присталица Драже Михаиловића. Од тог броја највише официра, подофицира, железничара и службеника. Наравно да кроз логор није прошло више од 50.000 већ много, много мање, пошто су и оне који су били заточени у Казненом Заводу обично рачунали као логораше ради послератног рејтинга. Највећи број четника је стрељан на Бубњу и убијен у затвору Гестапоа, а било је егзекуција и у Тврђави, где се такође налазио гестаповски затвор. На пример, угледни нишки хотелијер Аранђел Митић је убијен и сахрањен у Тврђави.

http://www.politika.co.yu/rubrike/Srbija/Secanje-na-jutro-koje-je-donelo-slobodu.sr.html

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License