Predgovor Knjige Istina O Buchenwaldu

Suradnjom i prilozima bivših zatočenika — logoraša koncentracionog logora WEIMAR - BUCHENVVALD, pružanjem pune podrške Republičkog odbora SUBNOR-a SR Hrvatske, kao i Komisije za internirce i političke zatvorenike Gradskog odbora SUBNOR Zagreb, napisana je knjiga »ISTINA O BUCHENVVALDU« s pretenzijom da se u njoj iznesu neke činjenice vezane za život i rad našeg čovjeka unutar žice, kako bi se dobila što realnija slika o stradanjima i borbi u uvjetima potpune izoliranosti.
Sadržaj ove kAjige ima veoma širok značaj, a osim toga služi i kao izvorni dokument o užasnom periodu u iednom od prvih i najstrašnijih logora smrti na teritoriju Njemačke. Za logor BUCHENVVALD je karakteristično da je bio jedan od rijetkih (ili možda jedini) logor u Evropi koji je unutar žice imao snažnu političku, vojnu i ekonomsku organizaciju. Zbog takve organiziranosti, velike discipline i visokog morala uspjelo se sačuvati život velikom broju političkih zatočenika, koji su na kraju imali dovoljno snage da se u najkritičnijim trenucima, kada je još bjesnio rat na svim frontovima, 11. travnja 1945. godine (tj. punih mjesec dana prije kapitulacije nacisticke Njemačke) sami oslobode. I tako je logor u zadnji čas spašen planiranog uništenja, a u borbama po buchen- waldskim šumama uhvaćena je nekolicina SS-ovaca dojučerašnjih čuvara. Zatočenici Buchenvvalda spremno su i disciplinirano dočekali saveznike slobodni. Tek 14. travnja savezničke su trupe preuzele upravu logora i bili iznenađeni gotovo normalnim i visoko moralnim stanjem u njemu i odali puno priznanje zatočenicima kojima je či-

tavo vrijeme rukovodio INTERNACIONALNI LOGORSKI KOMITET, sada već u punoj legalnosti.
Ovakvu monolitnu organizaciju na internacionalnom nivou (treba spomenuti da su u logoru bili zatočeni pripadnici preko dvadesetak nacija) bilo je moguće formirati, jer je ii logoru Buchenwald bio zatočen priličan broj komunista s velikim iskustvom u legalnoj i ileganoj borbi protiv raznih profašističkih elemenata u porobljenoj Evropi. U prvome redu tu su bili njemački komunisti (nekolicina po zatvorima i logorima još od 1933. godine), koji su zatočeni u Buchenvvaldu od njegova osnutka (1937. god), a zatim i komunisti drugih zemalja, pa tako i jugoslavenski. Svi zajedno, u nekoliko su posljednjih godina rata stvorili Nacionalne logorske komiteta, a zatim i Internacionalni logorski komitet u svrhu organizirane borbe unutar naelektrizirane žice, najprije radi podizanja morala, pomoći u hrani i odjeći, a zatim radi političkog odgoja, sabotiranja njemačke ratne industrije u tvornicama, koje su bile smještene u blizini logora i u kojima su radili zatočenici.
U svemu tome, jugoslavenski su komunisti brojem i iskustvom odigrali vodeću ulogu, naročito u idejno-poli- tičkom i organizacionom radu, te prilikom formiranja udarnih grupa za oružanu borbu, a i u samoj borbi ostvarili zavidne uspjehe, koji nisu ostali nezapaženi.
Gotovo svi zatočeni Jugoslaveni bili su obuhvaćeni političkim kursevima i ostalim organizacionim aktivnostima, kao što je sabotaža, slušanje i prenošenje vijesti legalnih i ilegalnih radio-stanica, slanje vijesti i poziva za pomoć preko logorske ilegalne radio-stanice (odašiljača), koji je konstruiran u samom logoru od kriomice donesenog materijala unutar logorske žice. Drugim riječima koncentracioni logor Buchenwald je bio škola komunista, u kojoj su se naročito isticali omladinci, a mnogi od njih su ostali na životu i poslije oslobođenja, sviješću
o potrebi povratka u Novu Jugoslaviju, i u tom smislu agitirajući među ostalim zatočenicima dali su i tu svoj doprinos za potpuniju i organiziraniju repatrijaciju naših ljudi.
Komisija za intemirce i političke zatvorenike Gradskog odbora SUBNOR-a Zagreb

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License