Nas Glas

»NAŠ GLAS«
Poslije oslobođenja logora u Buchenvvaldu je odmah formiran oslobodilački front. Vraćanjem u legalnost politički i prosvjetni rad dobiva puni zamah. Naši ljudi su pokrenuli izdavanje vlastitog lista, koji je predstavljao glasilo Jugoslavena. Članovi našeg komiteta u Buchenvvaldu odmah nakon oslobođenja čuli su za jednu štampariju u VVeimaru, te su bez mnogo pitanja ili traženja uredili da je prvi broj »Našeg glasa« izašao 10. svibnja 1945.
»Naš glas« je u roku od tri mjeseca izašao u dvadeset brojeva (čak i na mađarskom) i bio jedini list poli- tičko-informativnog karaktera u tom dijelu Njemačke.
U samom uvodniku prvog broja pod naslovom »Jugoslaveni! Jugoslavenke!« »Naš glas« piše:
— Rat je završio. Došao je dugo očekivani trenutak našeg povratka u domovinu. Mi se vraćamo u zemlju koja se u cijelome svijetu proslavila besprimjernom junačkom borbom protiv fašizma. Jugoslavenski narodi prvi puta u njihovoj povijesti potpuno su se ujedinili prolijevajući zajednički krv u borbi sa smrtnim neprijateljem svega slavenstva — njemačkim imperijalizmom.
— Spremajmo se za povratak kući! Organizirajmo se! Vi, koji ste raspršeni po selima izaberite svoje povjerenike, te stupite u vezu sa našim komitetima po većim mjestima. Ne putujte na svoju ruku. Znajte da ima mnogo tisuća fašista koji su krali vašš imena i pokušat će da se prokrijumčare u zemlju.
— Jedna naša komisija za repatrijaciju već je stigla u Beč te će poraditi na hitnom povratku u zemlju svih Jugoslavena. Budite strpljivi, broj naših zemljaka u Njemačkoj je vrlo velik, oko 400 000.
— Ne nasjedajte agitaciji izvjesnih, rijetkih doduše, pavelićevskih i neaićevskih elemenata koji vas odvraćaju od povratka u zemlju. Oni žele da načine od vas ljude bez domovine i ideala, jadne svjetske skitnice, spremne da se prodaju u sramotnu službu svakome tko ih plaća.
— Mi se vraćamo svjesni i ponosni da su oni ciljevi, za koje smo se mi borili, ostvareni, da naše patnje i poniženja u fašističkom ropstvu nisu bila uzaludna. Da živi naša oslobođena federativna Jugoslavija i njezin vođa maršal Tito.
. »Naš glas« donio je i govor maršala Tita koji je on održao za proslavu pobjede 9. svibnja 1945. U slijedećim brojevima članovi našeg komiteta u konc-logoru Bu- chenvvald upoznaju Jugoslavene sa svim vijestima oko njihovog povratka u zemlju i sa svim onime što se događa u domovini. Kako su god pristizali američki i sovjetski vojnici u Buchenvvald s njima dolaze i vijesti o našoj zemlji.
Oslobodilački front je 23. svibnja 1945. organizirao u Buchenvvaldu proslavu rođendana maršala Tita. Ova proslava se aktivnim sudjelovanjem predstavnika antifašista ostalih narodnosti koji su se nalazili u logoru, pretvorila u međunarodnu proslavu, u veliku manifestaciju međunarodnog bratstva.
Istovremeno, Buchenvvald postaje centar odakle se vrši repatrijacija bivših zatočenika iz Jugoslavije. Politički aktivisti raskrinkavaju ustaše, četnike i promonarhističke elemente koji su pokušali spriječiti povratak našim ljudima. Aktivisti iz Buchenvvalda odlaze u razna mjesta

kao što su VVeimar, Leipzig, Erhfurt, Nordhausen, Rudolf- stadt i druga i organiziraju povratak naših ljudi.
Kao dodatak listu »Naš glas« štampan je i »Glas omladine« i »Glas pionira«, pomoću kojeg su naši aktivisti željeli i najmlađe upoznati sa događajima u zemlji.
Kako je vrijeme odmicalo trebalo je učiniti nešto konkretno za povratak naših ljudi. Savezničke armije nisu raspolagale sa mnogo vozila, te repatrijaciju nisu oni mogli izvršiti. Zbog toga su predstavnici Jugoslavenskog oslobodilačkog fronta otputovali u Prag da zamole tada već formiranu čehoslovačku vladu da odobri prijevozna sredstva od VVeimara do Praga, jer drugih mogućnosti za dogledno vrijeme nije bilo. U Čehoslovačkoj je jugoslavenska delegacija bila lijepo primljena i za kratko vrijeme dato joj je na raspolaganje nekoliko autobusa i kamiona, s kojima su se naši bivši logoraši prebacili u Prag. Tamo su bili srdačno dočekani i smješteni u svrati- šta Crvenog križa i druge domove. Nakon odmora od nekoliko dana vlakom Crvenog križa logoraši su produžili prema Bratislavi, Budimpešti i na kraju do Vojvodine gdje su zadržani u pojedinim karantenama. Nakon toga su se vratili kućama. Posljednji Jugoslaveni napustili su Buchenvvald 11. kolovoza 1945.
Od internacionalnog komiteta svi bivši logoraši koji su prošli kroz Buchenvvald dobili su specijalnu potvrdu na kojoj je uz ime i prezime i ostale osobne podatke zabilježen broj koji su nosili u logoru.

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License