Na Dan Oslobodenja

NA DAN OSLOBOĐENJA
Svake godine 11. travnja iz svih krajeva svijeta u Buchenwald doputuje stotine ljudi koji dolaze odati počast poginulim zatočenicima logora. Na taj način preživjeli logoraši prisjećaju se svojih drugova, a ujedno šalju poruku cijelom čovječanstvu da se na njihovim primjerima vidi što je značio fašizam.
I danas cijelo prostranstvo logora izgleda nekako zastrašujuće, ledeno. Baraka više nema, ali su sačuvani neki dijelovi logora. Odmah poslije ulaza prostire se Appellplatz, na kojem se svakog 11. travnja postroje u red preživjeli logoraši.
Krematorij je ostao onakav kakav je i bio, a svi koji dolaze do Buchenvvalda mogu razgledati sve prostorije ove strašne zgrade. Nema čovjeka koji danas posjećuje Buchenvvald a da još uvijek ne osjeti neku jezu kada prolazi kroz male prostorije krematorija, gledajući kako na grubo ožbukanim zidovima još uvijek vise čelične kuke. Na kraju prostorije u kojoj su fašisti vješali logoraše nalazi se čudnovati lift, zapravo sasvim obična daska na koju su fašistički zločinci stavljali tijela logoraša i tako ih prebacivali kat više do peći.
U sklopu bivšeg logora danas je izgrađen i muzej, kojeg mnogi ne bez razloga nazivaju muzejom strahota. I zaista, eksponati, ako ih se tako uopće može nazvati, još jedanput šokiraju. U jednom dijelu nalazi se mnoštvo dječjih cipelica koje su SS-ovci skinuli i najmanjoj djeci kada su ih dopremili u logor.
Dedan dio današnjeg muzeja posebno je svjedočanstvo o strahotama koje su se događale u logoru. U posebnom odjelu SS-ovci su po nalogu Else Koch, ljubavnice jednog od komandanata logora Martina Som- mera, logorašima — i to živima! jednostavno gulili kožu sa tijela i zatim pravili razne »ukrase« za vile SS oficira!
4 »Hijena iz Buchenvvalda«, kako su nazivali Elsu
Koch, čim bi zamijetila nekog logoraša koji je bio tetoviran naredila je da ga odvedu u odio za patologiju, gdje su mu zatim skinuli kožu!
Između Appellplatza i krematorija i danas se nalaze kolica koja su logoraši, uz batine, morali vući, dok su ih SS-ovci natovarili kamenjem.
U ćelijama gdje su logoraše mučili i ubijali danas su obješeni vijenci, a u nekim ćelijama su i table na kojima piše tko je sve tamo ostavio živote. Naravno, za mali broj ljudi se zna, jer su najčešće SS-ovci bez mnogo procedure i administracije tamo ubijali logoraše.
Godine 1958. osnovan je Međunarodni komitet Bu- chenvvald-Dora, u kojem su uvijek bili predstavnici Jugoslavije. Iste godine je na mjestu nekadašnjeg logora podignut spomenik poginulim logorašima na kojemu je, u reljefu, prikazana borba i oružani ustanak, djelo profesora Fritza Kramera.
Oko samog Buchenvvalda izgrađeno je i 20 mramornih obeliska, svaki za jednu naciju. Na dan oslobođenja delegacije pojedinih nacija uvijek obeliske okite cvijećem.
Teško je opisati što se događa svakog 11. travnja u Buchenvvaldu. Ukratko - suze, zagrljaji, prepoznavanja. Drugovi kada se nađu na okupu prisjećaju se teških dana, palih drugova, borbe za slobodu. Svi zajedno zatim odlaze do spomenika pojedinih nacija.
A na rastanku, na vrhu Etersberga, čuje se iz svih ustiju:
- Ne ponovilo se nikad!

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License

Subscription expired — please renew

Pro account upgrade has expired for this site and the site is now locked. If you are the master administrator for this site, please renew your subscription or delete your outstanding sites or stored files, so that your account fits in the free plan.