Na Dan Oslobodenja

NA DAN OSLOBOĐENJA
Svake godine 11. travnja iz svih krajeva svijeta u Buchenwald doputuje stotine ljudi koji dolaze odati počast poginulim zatočenicima logora. Na taj način preživjeli logoraši prisjećaju se svojih drugova, a ujedno šalju poruku cijelom čovječanstvu da se na njihovim primjerima vidi što je značio fašizam.
I danas cijelo prostranstvo logora izgleda nekako zastrašujuće, ledeno. Baraka više nema, ali su sačuvani neki dijelovi logora. Odmah poslije ulaza prostire se Appellplatz, na kojem se svakog 11. travnja postroje u red preživjeli logoraši.
Krematorij je ostao onakav kakav je i bio, a svi koji dolaze do Buchenvvalda mogu razgledati sve prostorije ove strašne zgrade. Nema čovjeka koji danas posjećuje Buchenvvald a da još uvijek ne osjeti neku jezu kada prolazi kroz male prostorije krematorija, gledajući kako na grubo ožbukanim zidovima još uvijek vise čelične kuke. Na kraju prostorije u kojoj su fašisti vješali logoraše nalazi se čudnovati lift, zapravo sasvim obična daska na koju su fašistički zločinci stavljali tijela logoraša i tako ih prebacivali kat više do peći.
U sklopu bivšeg logora danas je izgrađen i muzej, kojeg mnogi ne bez razloga nazivaju muzejom strahota. I zaista, eksponati, ako ih se tako uopće može nazvati, još jedanput šokiraju. U jednom dijelu nalazi se mnoštvo dječjih cipelica koje su SS-ovci skinuli i najmanjoj djeci kada su ih dopremili u logor.
Dedan dio današnjeg muzeja posebno je svjedočanstvo o strahotama koje su se događale u logoru. U posebnom odjelu SS-ovci su po nalogu Else Koch, ljubavnice jednog od komandanata logora Martina Som- mera, logorašima — i to živima! jednostavno gulili kožu sa tijela i zatim pravili razne »ukrase« za vile SS oficira!
4 »Hijena iz Buchenvvalda«, kako su nazivali Elsu
Koch, čim bi zamijetila nekog logoraša koji je bio tetoviran naredila je da ga odvedu u odio za patologiju, gdje su mu zatim skinuli kožu!
Između Appellplatza i krematorija i danas se nalaze kolica koja su logoraši, uz batine, morali vući, dok su ih SS-ovci natovarili kamenjem.
U ćelijama gdje su logoraše mučili i ubijali danas su obješeni vijenci, a u nekim ćelijama su i table na kojima piše tko je sve tamo ostavio živote. Naravno, za mali broj ljudi se zna, jer su najčešće SS-ovci bez mnogo procedure i administracije tamo ubijali logoraše.
Godine 1958. osnovan je Međunarodni komitet Bu- chenvvald-Dora, u kojem su uvijek bili predstavnici Jugoslavije. Iste godine je na mjestu nekadašnjeg logora podignut spomenik poginulim logorašima na kojemu je, u reljefu, prikazana borba i oružani ustanak, djelo profesora Fritza Kramera.
Oko samog Buchenvvalda izgrađeno je i 20 mramornih obeliska, svaki za jednu naciju. Na dan oslobođenja delegacije pojedinih nacija uvijek obeliske okite cvijećem.
Teško je opisati što se događa svakog 11. travnja u Buchenvvaldu. Ukratko - suze, zagrljaji, prepoznavanja. Drugovi kada se nađu na okupu prisjećaju se teških dana, palih drugova, borbe za slobodu. Svi zajedno zatim odlaze do spomenika pojedinih nacija.
A na rastanku, na vrhu Etersberga, čuje se iz svih ustiju:
- Ne ponovilo se nikad!

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License