Kako Je Ubijen Thalmann

KAKO JE UBIJEN THÄLMANN 4 — sjećanje Milivoja Latina —
U Buchenvvaldu, kod/raskrsnice nazvane Cara-'« scho Weg, jedan je put vodio u SS kasarne i vile, a- drugi, kao što je pokazivala tabla s figurama katoličkog svećenika, Zidova i ugojenog trgovca, vodio je u logor. Tu se odmah nalazio i pravi ulaz u logor, na čijem je kamenom zidu bilo uklesano:
— Pravo ili ne, moja domovina.
Njihovo »pravo« je bilo:
Bezbroj mrtvih koji su morali umrijeti samo zato što nisu na vrijeme stigli na prozivku na Appellplatz, glad, iznurenost i bolest.
Što sve zabilježiti, čega se sve sjetiti? Evo samo ponešto.
U kamenolomu grupice logoraša gurali su pedeset
puta dnevno, na putu dugom 500 metara, vagonete pune kamenih blokova.

Pratio ih je SS-ovac, dok su ostali SS-ovci hodajući okolo znali po koji puta skinuti im kape, baciti ih u okolno žbunje, takozvani stražarski lanac, kome logoraši nisu smjeli prići, a pogotovo ga prijeći. Kada je logoraš po naređenju SS-ovca pošao po kapu u »stražarski lanac« bio je ubijen. Ako se dvoumio da li da ode po kapu, jer je znao što ga čeka, bio je udaran kundakom ili kojim drugim predmetom, dok ne bi izdahnuo. Za svakog ubijenog logoraša SS-ovci su dobivali za nagradu dopust!
Među nama su bila i dva Nizozemca, visoki, plavi, stasiti mladići. Radili su u kamenolomu. Pomagali su se u svemu i bili nerazdvojni. Upadali su u oči svojim prijateljstvom. To je primijetio jedan od njihovih nadglednika koji je po svojoj okrutnosti bio ha glasu u kamenolomu. Deanog dana, zaustavio ih je na vrhu kamenoloma i doveo do ivice strmine, odakle je pad značio sigurnu smrt. Gestom je pokazao da jedan drugoga moraju baciti u ponor.
- Brže, brže, inače ćete obojica./.
Tako je vikao SS-ovac i prijetio otkočenom mašin- kom. Mladići su oklijevali. SS-ovac je još jače zavikao i nanišanip. Njih dvojica su se zapanjeno promatrala, ne znajući što da učine. U prvom trenutku počeli su se kao za šalu hrvati, ali se ubrzo to pretvorilo u pravu borbu za život: SS-ovac je sadistički promatrao prizor na rubu provalije i odjednom nanišanio i ubio obojicu…
Nedjeljom su logoraši kaznene komande morali prazniti zahode, pri čemu su bili brutalno gonjeni, pa su napunjene kante morali nositi i trčećim korakom. Dva sovjetska druga, Fedorkin i Nikolajev, nemajući dovoljno snage da u trku uspravno nose kante, malo su isprskali narednika Schultza. Fedorkin je ustrijeljen odmah, a Nikolajev je izdanuo zbog gubitka krvi, jer su ga napali SS- ovski psi.
Neki zatočenik trebao je zbog prekršaja biti bati- njan. Pošto je bio slab, a postojala je opasnost da će odmah umrijeti, njegov brat je zamolio da on dobije batine umjesto njega. Komandant tog dijela gdje su radili, »dirnut« bratskom ljubavlju, naredio je da obojica dobiju po 25 udaraca.
Ernst Thalmann, tada sekretar Komunističke partije Njemačke, doveden je u Buchenvvald iz zatvora Bautzen 17. kolovoza 1944. specijalnim kolima u pratnji SS- ovaca. Pala je naredba da se u krematoriju naloži jedna peć. Oko 18 sati u krematorij su došli čuvari i logorski liječnik. Deset minuta poslije ponoći otvorila su se vrata krematorija i kroz njih je prošao veliki automobil. Iz njega su izašla tri civila, od kojih su dvojica pratila jednog. Bio je to krupan čovjek, širokih ramena i bez kose. SS-ovci su izašli iz krematorija i blokirali ulazna vrata. Zatočenik je pušten da pođe naprijed. U trenutku kada je pošao ispred SS-ovaca i zakoračio u krematorij, iza njega su odjeknula tri hica. Zatim su se SS-ovci i dva civila uputili u krematorij i zatvorili vrata. Tri minute kasnije odjeknuo je i četvrti hitac. Dvadeset minuta kasnije izvr- šioci su napustili krematorij.
Slijedećeg jutra, 18. kolovoza 1944. godine, prilikom čišćenja peći i vađenja pepela nađeni su samo ostaci jednog izgorjelog sata. Njemački internirac A. VValter vidio je ti raportnoj sobi smrtovnicu, ispostavljenu 28. kolovoza na ime Ernsta Thalmanna. Kao razlog pogubljenja , naveden je »neprijateljska djelatnost«. Spomenuti VValter čuo je razgovor dvojice čuvara koji su govorili kako je u Buchenvvaldu ubijen Thalmann i da ne znaju kome da dostave njegov pepeo, pošto su svi rođaci ubijenog u zatvorima ili konc-logorima

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License