Hitlerov Put Do Vlasti

HITLEROV PUT DO VLASTI
Poslije prvog svjetskog rata međunarodni odnosi u Evropi bili su zasnovani na versailleskom ugovoru i drugim ugovorima koje su potpisale gotovo sve evropske zemlje. Uz konvencije u Evropi potpisano je i niz ugovora na drugim kontinentima, tako da je izgledalo da će se do tada izuzetno zaoštrena svjetska situacija donekle smiriti. Ali, uskoro se vidjelo da ni Versailleski ugovor, niti ugovor potpisan između devet država na Was- hingtonskoj konferenciji neće biti poštivan u onoj mjeri kako je zamišljeno. Mnoge evropske zemlje, a kasnije i SAD gledale su isključivo vlastite interese na pojedinim važnim mjestima u svijetu, te se stanje u međunarodnoj politici sve više pogoršavalo. To je iskoristila Njemačka, zemlja koja je bila glavni krivac za izbijanje prvocj svjetskog rata i znajući za mnoge sukobe u pobjedničkom taboru Antante počela je izbjegavati obaveze iz Versailles- kog ugovora.
Saveznici, popustivši pred traženjima Njemačke da joj se omogući ekonomsko ozdravljenje izmijenili su mnogo odredbi Versailleskog ugovora. Tako od 1924. godine Njemačka više ne mora snositi reparacione obaveze kao neposredno nakon rata, a uz to je dogovoreno da će se u narednom periodu putem američkih i britanskih kredita pomoći njemačkoj industriji. Saveznici su bili popustljivi do te mjere da su dopustili da 8. 9. 1926. Njemačka bude primljena u članstvo Lige naroda.
Adolf Hitler je bio jedan od političara koji su svoju karijeru gradili na tezi da je Njemačka potpuno izgubljena poslije Versailleskog ugovora. U početku, nacional- socijalistička stranka na čijem čelu je bio Hitler nije imala odviše pristalica. Ekonomska kriza 1929. godine išla je u prilog Hitleru. Samo godinu dana ranije njegova stranka na izborima je dobila oko milijun glasova, ali kada su glad i nezaposlenost počeli mučiti i Nijemce,
Hitler je to vješto iskoristio da bi propagirao svoju stranku. Okrivljivao je demokraciju i sve one koji su doveli do krize. Već tada je vođa nacional-socijalističke stranke pokazivao otvoreni antisemitizam, okrivljujući Zidove za sva zla koja su, navodno, nanesena Njemačkoj. Ta politika, u situaciji opće nezaposlenosti naišla je u Njemačkoj na izuzetno plodno tlo. Već 1930. za naciste je glasalo oko šest milijuna ljudi, a dvije godine kasnije čak četrnaest milijuna.
Saveznička popustljivost prema Njemačkoj vidjela se i po odluci da se na području te zemlje ukinula vojna kontrola, koja je također bila određena Versailleskim ugovorom.
Do tada je Njemačka smjela imati najviše 100 tisuća profesionalnih vojnika i oficira, čija je zadaća bila isključivo da se brinu o očuvanju unutrašnjeg poretka. Odmah poslije prvog svjetskog rata bio je raspušten njemački generalštab, a i broj oficira je bio ograničen na 4000. Oružje se moglo proizvoditi isključivo u tvornicama koje su bile pod kontrolom Saveznika, a Njemačka nije smjela od nikoga uvoziti oružje i ostali ratni materijal. Njemačka se uopće nije pridržavala ovih odredaba iz Versailleskog ugovora, već je naprotiv i tajno proizvodila oružje i kupovala ga čd drugih zemalja. Kada je 1925. godine donesena odluka o vojnoj kontroli militaristi su još više dobili slobodne ruke.
Interes u toj akciji naoružavanja našli su krupni industrijalci koji su za velike novce kriomice proizvodili oružje. Od prvog dana otkako se počeo baviti politikom Hitler se nastojao povezati upravo s ljudima kod kojih je bila koncentrirana vlast i novac. Potpomognut industrijalcima ojačao je svoju stranku, a postepeno je za sebe Hitler pridobijao i najviše ličnosti iz vojske. Godine 1933, Hindenburcj je imenovao Hitlera kancelarom i praktički je tada započela nacistička vladavina koja će dovesti do velikih tragedija u povijesti čovječanstva.
Hitler je odmah prestao sa svakim plaćanjem reparacija i cijelu svoju propagandu usmjerio protiv Versailleskog ugovora. Uz pomoć industrijalaca sve je više jačao vojsku javno kršivši sve dotadašnje ugovorne obaveze. Paralelno s prodorom nacizma u Njemačkoj i u
Japanu i Italiji javljaju se otpori protiv Versailleskog i drugih mirovnih ugovora, a Dapan u godinama 1931 -1932. okupira Mandžuriju.
Uskoro je iz Lige naroda istupio Japan, da bi to 19.
9. 1933. učinila i Njemačka. Uvedena je ponovo vojna obaveza koja je prije bila ukinuta, a formirana je i nova organizacija mirnodopske oružane sile — VVehrmacht
— koja se sastojala od ratnog zrakoplovstva, ratne mornarice i kopnene vojske. Također su organizirane i specijalne SS jedinice kao formacije nacisticke stranke.
U cijeloj Njemačkoj počelo se s proganjanjem komunista kao i svih demokrata. Veliki broj komunista u to vrijeme je bilo uhapšeno, da bi bili poslani u mnoge tada podignute zatvore, među kojima i onaj u VVeimaru. Paljevina Reichstaga, za koju su bili okrivljeni komunisti, bila je dobra kamuflaža za daljnja masovna hapšenja i ubijanja.
— Treba upotrijebiti sva sredstva da bi Nijemci osvojili svijet. Ako želimo ostvariti naš veliki njemački impe-

  • rij mi moramo u prvom redu eliminirati i istrijebiti slavenske narode. Nema nikakvih razloga da to ne učinimo

— govorio je u to vrijeme Hitler.
Kao prvo narušavanje teritorijalnih odredbi Hitler je 7. 3. 1936. zaposjeo demilitariziranu Rajnsku oblast.

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License

Subscription expired — please renew

Pro account upgrade has expired for this site and the site is now locked. If you are the master administrator for this site, please renew your subscription or delete your outstanding sites or stored files, so that your account fits in the free plan.