Eriho I Vodici Policijskih Pasa

Eriho i vodiči policijskih pasa

Svi su gestapovci, agenti i tumači bili podjednako opasni za logoraše. Međutim, u njihovim svedočenjima najčešće se po zlu pominju gestaiovac Eriho i čuvari i vodiči policijskih pasa. Logoraši su ih nazivali „kučkarima". Posebno je Eriho „doprinosio razbijanju monotonije". Taj „rođeni zločinac", kako su ga zapamtili logoraši, tražio je od njih da nekad puze po dvorištu i da na znak pištaljke odjednom skoče i trče, dok je on pucao iznad njihovih glava i huškao vučjake. Uživao je u tome da, radi uterivanja straha, nekad puca u palac noge.352 Taj specijalista za Jevrejska pitanja, kao i ostali gestapovci, bio je iznenađen kada na ginekološkom pregledu skojevki nije nađeno ono što su očekivali. Monotonija logorskog života je razbijana kažnjavanjem logoraša da trče po krugu, da ga polivaJu, izvlače fekalije iz klozeta i odnose u baštu. Verovatno nezadovoljan jslom pripremanim za Nemce, komandant logora je jednom prilikom upao u kuhinju i porculanskim tanjiri.ma gađao logoraše koji su tamo radili. Posebno su bili stravični noćni upadi gestapovaca u sobe. Ako bi neko samo malo mrdnuo i pokazao interesovanje za njihov dolazak, dizan je sa postelje i besomučno tučen. Logoraši su slušali udarce i jauke, ali nisu smeli da gledaju, niti da se pomaknu.

Radi veće sigurnosti, Nemci su, maja 1942. godine, doveli dva policijska psa, koji su za logoraše predstavljali posebnu opasnost. Neki logoraši su bili određeni da ih hrane i kupaju, a vodiči pasa bili su dva Nemca, od kojih se jedan zvao Franc. Ti „kučkari" bili su veliki zlikovci, koje su logoraši mnogo mrzeli. Uživali su u mučenju ljudi. Psi su bili tako dresirani da na njihov mig skaču na logoraša, obore ga, ujedaju, cepaju odelo. Ako se čovek brani ostaje bez šake. „Kučkari" su sa vučjacima izlazili u krug za vreme „šetnje", apela, prilikom dovođenja novih logoraša i odvođenja na streljanje. Sa njima su nadgledali logoraše kad bi veća grupa radilz nešto u logorskom krugu, sa njima su iznuđivana priznanja na saslušanjima. Huškanjem na logoraše ponekad su uvežbavali te pse za izvršavanjs policijskih zadataka, nakon čega su iza tih nesretnih ljudi ostajale lokve krvi. Sa psima su rasterivani rođaci logoraša, koji su donosili hranu i hteli da vide svoje. Unezverene žene su bežale na sve sgrane, padale, dizale se, a od haljina nekih bi „ostale samo froncle".353 „Đorđa Petrovića. krojačkog radnika iz Presečine, uhapšenog s jeseni 1943. godine, zverski su rastrgli ovi psi".354 Kada je u logor dovedena jedna velika grupa Roma, njihove žene su obilazile oko logorskog kruga da bi nekako saznale za sudbinu svojih. „Duhoviti" Eriho im je zašao iza leđa, nahuškao pse koji su ih kidali. Tri je uveo u logorski krug, položio potrbuške i tukao po golom telu i tako uveseljavao ostale prisutne Nemce. O zverstvi.ma tih „kučkara" govore mnogi preživeli logoraši. „Nisam učinio nikakvu grešku… vučjak je skočio na mene, oborio me i počeo da cepa", „od zimskog kaputa ostala sam bez jednog rukava i donjeg dela…"; „čini mi se da i danas čujem besno režanje pasa i neljudski smeh Šulca".

Mnogo je takvih kazivanja zabeleženo u svedočenjima logoraša koja se čuvaju u Narodnom muzeju u Nišu. Tragikomično je svedočenje logoraša Marka Franete iz Aleksinca.355

352. NmN izj. Miroslave Popović, Miroslave Savić i drugih skojevki, knj. XII i XIII.
353. NmN, izj. Živke Janković i drugih, kn». HŠ.
354. Mr Stojan Nikolić Jole, Leskovački NOP odred, s. 451.
355. „Pozvaše mene i moga druča u dvorište, kaže Marko, da nešto radimo sa kučkarom koji je bio pijan do maksimuma. Trčimo i stanemo mirno ispred njega… on govori nešto na nemačkom, a mi ga ne razumemo… on se ljuti i ponavlja „ne razumemo, ne razumemo", samo njega ne razumemo. Ne znamo šta da radimo, pa trčimo jedan krug u dvorišgu i stanemo opet ispred njega. Čuo i video Šulc raspravu, na istrčao i šutnuo nas, a mi još jedan krug, pošto smo dobili naziv „srpske svinje". No, Šulc je ubrzo osetio da je kučkar pijan, sva okolina miriše na rakiju, pa pošto je video da se ne razumemo, pozvao je tumača. Kad smo pošli na treći krug kroz dvorište, kučka skoči iznenada na mene i zari zube u but, od kojih i sada imam tri belege. Pustila me kad joj je Šulc rekao na nemačkom. Dok je tumač došao, kučkar nam je pokazivao da nešto treba da radimo sa bodljikavom žicom. Shvatili smo da treba da je stavimo na prozore vagona za transport zatvorenika, tek kac je došao tumač i preveo… Tada smo je, moj drug i kučkar i kučka seli u fijaker i otišli na stanicu Crveni krst da svršimo posao". (Izj. u NmN, nkl.)

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License