Dovodenje U Logor Zarobljenih Partizana

Dovođenje u logor zarobljenih partizana

S jeseni 1941. godine poznatom prvom neprijateljskom ofanzivom protir partizanskih odreda na slobodnoj teritoriji u zapadnoj Srbiji, bila su zahvaćena i zapadna područja pod upravom Feldkomandanture 809. Tada su i na tim područjima zarobljavani partizani, koji su sprovođeni u Logor na Crvenom krstu. Prvi zarobljenici su bili iz kruševačkog kraja, koji su zarobljeni posle napada Rasinskog NOP odreda na Kruševac od 21. do 25. septembra 1941. godine, izvedenog u sadejstvu sa četničkim odredom majora Keserovića, sa kojima su partizani u to vreme još sarađivali. Ali, pošto su četnici Koste Pećanca pritekli Nemcima u pomoć, partizani su morali da se povuku ne oslobodivši grad, posle čega su Nemci i Pećančevi četnici sproveli veliki teror nad saradnicima i simpatizerima NOPa i nad čitavnm stanovništvom Kruševca i okoline.333

Zatvori u Kruševcu bili su puni i policijski agenti su tučom nastojali da otkriju saradnike NOPa. Neki pohapšeni su, zahvaljujući bogatim poklonima i podmićivanju, oslobođeni, a 74 zatvorenika je 30. oktobra 1941. godine blindiranim pozom transportovano iz Kruševca u Niš, u Logor na Crvenom krstu. Među njima je bilo i oko 40 zatvorenika koji su bili u istražnom zatvoru Sreskog suda u Kruševcu zbog kriminala. Vezane lancima, izuzimajući ranjenike koji su nošeni na nosilima, pocepane i bose zarobljenike sprovodila je jaka četnička straža od železničke satnice kroz prepune ulice, preko današnjeg Trga oslobođenja i pored Tvrđave do logora. Time je neprijatelj hteo da kaže da je partizanski pokret uništen.334

Nakon povlačenja glavnine partizanskih snaga sa slobodne teritorije u zapadnoj Srbiji u Sandžak i Bosnu i uspostavljanja saradnje okupatora sa domaćim izdajnicima, u Logor na Crvenom krstu doterano je krajem 1941. godine mnogo zarobljenih partizana Kopaoničkog, Kraljevačkog i Pomoravsko NOP odreda.

Kopaonički NOP odred je delovao u dolini Ibra i sarađivao sa Kraljevačkim NOP odredom „Jovan Kursula" i Vrnjačkim NOP odredom. Njegovo jezgro su činili klasno najsvesniji rudarski radnici iz Trepče, Baljevca i Jarandola. Izvodeći, pod rukovodstvom komandanta Predraga Vilimanovića i političkog komesara Dušana Tomovića, značajne akcije protiv kvislinških jedinica vojvode Mašana Đurovića i drugih, odred se brzo omasovio, naročito posle oslobođenja Baljevca. Deo odreda učestvovao js sa jednom rudarskom četom u odbrani Užičke republike, a sa drugom, zajednom sa Kraljevačkim NOP odredom, i u opsadi Kraljeva. Msđutim, prodor neprijatelja u Užice i povlačenje glavnine naših snaga prema Sandžaku stvorili su tešku situaciju i ugrozili front oko Kraljeva, tim pre što su jake nemačke snage naišle i sa pravca Kruševca, dok su se čstnici DM otvoreno borili na strani okupatora. Delove ovih odreda, koji su se povlačili sa položaja kod Kraljeva, Čačka, Požege i Užica, i koji nisu mogli da se probiju ka Sandžaku, opkoljavali su, razbijali i zarobljavli čstnici DM u predelu Kalne, Jelice, Kopaonika, Goča i na drugim mestima i predavali u Raškoj Pećančevom vojvodi Mašanu Đuroviću. Dovoćeni partizani su iz zatvora u Raškoj i u drugim mestima preko četničkog štaba vojvode Koste Pećanca u Nišu predavani Nemcima.335 Tako su od 15. do 22. decembra 1941. godins dospele u logor četiri grupe zarobljenih partizana.

Prva grupa od 24 vezana polugola i premrzla borca Kopaoničkog NOP odreda, u kojoj su biln i Dušan Tomović, politički komesar odreda, Branislav Ćurčić i borac Kraljevačkog NOP odreda Branko Bjegović, sprovedena je 15. decembra 1941. godine kamionima izRaške preko Kraljeva, Kruševca i Aleksinca u Niš. Sprovodnici su bili 12 dobro utopljenih četnika sa Mašanom Đurovićem na čelu, koji se usput zadržavao i obavljao neke razgovore sa okupatorskokvislinškim komandama. Neki četnici su tešili svoje žrtve da im se u zatvoru neće ništa loše desiti i da će tamo dočekati kraj rata. U Nišu su ih sačekali pogrdama i psovkama načelnik štaba Koste Pećanca major Mikić i njegov ađutant, okićeni raznim četničkim amblemima. „A to ste vi, dakle! - govorili su - Hoćete Rusiju, a Rusi beže iz nje … marvo vašljiva … bando komunistička!" Posle prszivanja, svi zarobljenici su odvedeni u četnički zatvor kod Ćele Kule, gde su ostali do dolaska sledećeg transporta iz Raške 22. decembra.338
Drugu i treću grupu od ukupno 48 zarobljenih boraca Kopaoničkog i Kraljevačkog NOP odreda. četnici Mašana Đurovića sproveli su 19. decembra iz zatvora u Raškoj kamionom u Trstenik, a onda vezane putničkim vozom preko Stalaća u Niš. Neki su dovedeni pojedinačno ili u manjim grupama. Prolazak velike grupe zarobljenih partizana zaustavljao je građane na ulicama, koji su sa bolom i simpatijama posmatrli te izmučene borce. I ova grupa je odvedena u četnički zatvor kod Ćele Kule. Najviše je u njoj bilo rudara Ibarskih rudnika, boraca iz studeničke grupe Kopaoničkog NOP odreda.337

Oružani ustanak i narodnooslobodilački pokret u istočnoj Srbiji su krajem 1941. godine bili u usponu. Aktivnošću zaječarskog i požarevačkog OK KPJ i dejstvima njihovih NOP odreda, Krajinskog i Požarevačkog, stvorena je velika slobodna teritorija i time ugroženi vitalni nemački interesi na saobraćajnim transferzalama i u rudnicima Bor i Majdanpek. Majdanpečki partizanski odred, čiji je politički komesar bio Sreten Vučković Mladen, predratni član KPJ, imao je u jezgru boračkog sastava i rudarske radnike. Pokušaj saradnje sa četnicima majora Veli.mira Piletića nije uspeo, jer su se oni u kritičnoj situaciji udružili sa Ne.mcima, napadali i ponovo zauzeli oslobođeni Majdanpek.338

Na putu u Krajinu po zadatku napadnuta je iz zasede kod Rudne Glave, 14. novembra 1941. godine, grupa boraca Majdanpečkog odreda, koju je vodio Sreten Vučković. Tom prilikom sedam je zarobljeno i sprovedeno u sreski zatvor u Negotinu. Posle saslušanja i tuče, okovane lancima, četnici su ih, krajem decembra, sproveli u Niš, u četnički zatvor kod Ćele Hule.339

Kad je Majdanpečka četa, u čijem su sastavu bili i neki borci Zviške čete, prodirala prema Krajini, naišla je na jake neprijateljske snage, koje js progone i, decembra 1941. godine, opkoljavaju u prostoru Miroča i Deli Jovana. Tada su zarobljena još četiri promrzla i iznurena partizana, koji su, posle saslušanja u Negotinu, takođe sprovedeni u četnički zatvor u Nišu.

Zarobljeni partizani iz Kopaoničkog, Kraljevačkog, Požarevačkog i Krajinskog NOP odreda zatekli su u četničkom zatvoru kod Ćele Kule petnaestak crnoberzijanaca, koji su istog dana prevedeni u drugu sobu. Zarobljenim partizanima nisu skidani lanci sa ruku ni po nekoliko dana. Vezani po dvojica oni su tako zajedno odlazili u klozet, a prilikom okretanja jednog na ležaju, morao je i drugi da se okrene, što je naročito bilo neprijatno ocu i sinu, Iliji i Stevanu Lekiću. U sobi je dežurao sa puškom četnički stražar. U zatvoru se čuo kašalj prozeblih i bolssnih partizana i bat cokula stražara. Na protest da se naloži peć, neki su dobili kundake u leđa.340 Jedan policajac je u sobu doneo kvislinški list „Novo vreme" sa mnogim lažima i provocirao Dušana Tomovića.341 U zatvor su dolazili šef Gestapoa Hamer i šef Specijalne policije Mirko Živanović. Zatvorenicima postrojenim u stavu mirno, vitlajući korbačem i šetajući, govorio je gestapovac Hamer o tome kako srpski narod može dobro da živi pod okriljem vođe velikog Rajha, a da će on streljati šačicu komunističkih bandita.342 Živanović mu je upadao u reč pretnjama streljanjem.

Svi zarobljeni partizani sprovedeni su po grupama, pod jakom stražom kvislinške policije i SDS, iz četničkog zatvora u Logor na Crvenom krstu. Poslednja grupa zarobljenih u Krajini dovedena je neposredno u logor 12. januara 1942. godine. Zarobljeni su govorili stražari.ma da aks misle da ih predaju Nemcima, bolje da ih oni streljaju. Vezujući dvojicu po dvojicu sgražari su ih „tešili" da im se neće ništa desiti ako ne pogine nijedan Nemac. Tako vezani, sprovedeni su pešice glavnom ulicom u logor. Narod je zastajkivao, gledao i zgražavao se. Ljudi su se sklanjali na trotoare da bi prošla ta tužna kolona, za kojom su išli roditelji i rođaci nekih zarobljenih partizana, koji su se tog dana zatekli u Nišu. Ganuti tom jezivom slikom neki građani su, gledajući kako naoružani Srbi vode vezane Srbe, ironično dobacivali kvislinzima: „Tako Srbi, braćo Srbi… šta se ovo napravi od naše dece",343 a bilo je i takvih koji su dobacivali: „Jeli vam dosta bilo u partizanima".

Početkom januara 1942. godine u logor su doterana 24 zatvorenika, među kojima najviše zarobljenih partizana Pomoravskog NOP odreda, koji je u svome sastavu imao Beličku, Levačku, ParaćinskoĆuprijsku i Temničku četu. Odred je delovao na važnim komunikacijama i nanosio štete rudarskim i drugim privrednim objektima u ovom kraju. Naročito je bila aktivna Belička četa. U zasedi na putu Bunar - Jagodina zarobljeno je i streljano na Juhoru zbog drskog ponašanja šest nemačkih vojnika i jedan oficir. Nemci su zbog toga koncentrisali velike svoje i snage četnika i žandarma i u streljačkom stroju nastupali prema Juhoru čisteći teren. Neki delovi odreda su tada razbijeni, a neki borci su se prikrivali oko svojih sela, ali je dosta njih izdajom pohvatano. Jedna grupa iz zatvora u Jagodini koncentrisana je u zatvor u Ćupriji - u artiljerijske šupe. Milašin Miladinović je pod batinama počeo da izdaje. Obučenog u nemačko odelo, vodili su ga po Jagodini i zatvori.ma, gde je odao mnoge saradnike, a zatim i na Juhor da bi pokazao gde su zakopani ubijeni Nemci.

U artiljsrijskim šupama zatvorenici su zadržani 15 dana. Agenti policije su ih predali jedkom vodu Nemaca, koji su ih iz Ćuprije vozom sproveli u Niš u Logor na Crvenom krstu.344

Krajem januara 1942. godine, dovedena je u logor sa područja Raške i Kraljeva poslednja grupa zarobljenih partizana i grupa četnika vojvode Vula Vukašinovića, fotografa i četnika iz prvog svetskog rata, koji je oštro reagovao na saradnju Koste Pećanca sa Ne.mcima, i, nazivajući ga izdajnikom, prekinuo vezu sa njime i zajedno sa partizanima se borio protiv okupatora, učestvujući u opsadi Kraljeva. Zarobljen je sa grupom svojih četnika na Goču, a zatim sa zarobljenim partizanima sproveden iz zatvora u Raškoj vozom preko Kraljeva i Lapova u Logor na Crvenom krstu. Usput su ga maltretirali, pljuvali i tukli zbog saradnje sa partizanima, ali se on prkosno n gordo držao, pa su hteli i da ga linčuju.345

U logoru je februara 1942. godine bio i Jakob Žorga, pre rata sindikalni funkcioner iz Slovenije. Nemci su koristili u logoru njegovo znanje nemačkog jezika.348 Streljan je na Jajincima. Bili su i zatvorenici iz svrljiškog i belopalanačkog kraja, uhapšeni zbog sumnje za saradnju sa partizanima ili zbog pronađenog skrivenog oružja.347 Iz leskovačkog kraja dovedeno je šest zarobljenih partizana i partijskopolitičkih radnika, među kojima je bio i ranjeni Borivoje T. Kocić Borko, maturant iz Leskovca, rukovodilac SKOJa uoči rata, borac Kukavičkog NOP odreda. U jednoj sobi bio je i Trajko Đorđević Kukar, student prava iz Leskovca, dobro poznat policiji po radu u naprednom pokretu.

Na tri dana pre proboja logora dovedeni su iz Kaznenog zavoda komunisti osuđeni po Zakonu o zaštiti države još pre rata, Nikola D. Makeleski Bucko, rođen u Debru, član KPJ od 1938. godine, zidarski radnik, kasnije glumac Narodnog pozorišta; Vanča T. Vele, obućar - monopolski radnik i član KPJ, iz Štipa, i Todor Kolarov, koji je iz sobe broj 12 prebačen u sobu talaca.348

Tako su se postepeno iapunile sobe broj 12 i 11 najtežim političkim krivcima prema nemačkom Rajhu, koje je trebalo uništiti.

333. Institut za istoriju radničkog pokreta Srbije, Srbija u ratu i revoluciji
1941 - 1945. S 144.
334. SUBNOR Kruševac, dok. od 5. I 1971, (Podaci o logorašima Kruševljanima, borcima i saradnicima NOP); AJ, DK, 910/970; NmN, izj. Žike Radovanovića. Među zarobljenim partizanima i saradnicima NOPa bili su i: Vukašin Đorđević Deva, član OK KPJ za Kruševac, koji je posle kraćeg vremena vraćen u Kruševac i streljan; Janko Milojević Đema, vraćen u Kruševac i pušten, dr Dragić Vučetić, lekar, marksistički formiran još kao student; napredni pravnik Vukosav KačarevićVule; Nikola T. Đokić, hemijski tehničar, ranjeni borac Rasinskog i Levačkog NOP odreda; Desimir Milosavljević. pitomac VTZ „Obilić" i član KPJ. borac Rasinskog NOP odreda.
335. NmN, izj. Dušana Tomovića i Milosava Đurića Ere.
336. Dušan Tomović, U logoru, Otpor u žicama. knj. 1, s. 489. NmN, izj. Petra Babejovića, Ilije Zagorca i drugih, kn>. II i VII.
337. NmN, izj. Nikole Miletića i drugih, knj. VII.
338. Institut za istoriju radničkog pokreta Srbije, Srbija u ratu i revoluciji 1941-1945, S 104.
339. Slobodan Bosiljčić, Istočna Srbija, Beograd, 1963, s. 32-33 i 49-51; NmN, izj. Sretena Vučkovića. (Imena u prilogu).
340. NmN, izj. Pavla Vaša i drugih. knj. II.
341. NmN, izj. Petra Babejovića i drugih, knj. VII.
342. NmN, izj. Nikole Miletića i drugih, knj. VII.
343. NmN, izjave zarobljenih partizana, knj. II-IX.
344. NmN, izj. Mirka Miloradovića, Borisava Vasića i drugih, knj. V i VI.
345. Kraljevo i okolina, s. 374-376; NmN. izj. Vit. Mađarevića i drugih.
346. IaN, Radnički pokret u Nišu 1920-1930, Stenografske beleške; NmN, izj. Sretena Vučkovića, nkl.
347. Imena uhapšenih u prilogu br. 2.
348. NmN, izj. Nikole Damjana Makaleskog, nkl.

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License